strange moon...by putnik

Autobuska stanica

I sjedim. I cekam...
Tuzno je,al' tuga ispunjava me.
Jakna pokusava da prikrije hladnocu,
i sve oko mene nemo je.
Klupa je prazna jer ja ne racunam se.
Lica tu su,tren,dva,slika sve bledja je.
Vjetar rznosi smece, prasina gusi...
Autobusi su isti svi su grubi,
ljudi u njima su nekako jadni i tuzni.
Sta ih to tjera da odlaze?
Gdje su njihove ulice?
htjela bi ih to pitati,
ali oni nemaju vremena za mene.
Brojim bacene pikavce,
dim jos uvjek zastupljen je,
vjetar mi odmaze,
pobjedio je...
ja cekam prijatelja,
i on izgubljen je,
daleko u mojim mislima
ja i on smo jedno bice.


eto nesto malo od mene,ako vam se svidi pisem dalje....i naravno ocekujem komentare bili oni dobri il' losi...

Ovo je dobro al me malo posjeća na neki stih za one prokelte emo pjesme ili neš darkerski al je moćno

Adine, gdje ti ovdje vidiš elemente emo muzike?

A otkud znam pišem prvu stvar koja mi padne napamet aj zikter i ima darkerske primjese i tnova crne boje

sve moje pjesme su dosta mracne,prikazuju nezadovoljstvo prema pojedinim stvarima,uglavnom ljudima...a da su emo,e nisu...mada ja protiv njih nemam nista,ako je nekom drago da bude emo neka bude,ako mu je super da se reze, nek se onda reze ja nikom na put stajat necu...
da saljem jos?

Vrijeme zauvjek stalo je

pod tamnim oblakom
mjesecev sjaj oznacavao je nas kraj.
Tvoje oci jjos vriste u noci.
Tvoj pogled preseca vene.
Ja zivim za dan kada ces mi dati
da dotaknem deo tebe.
Prsti kroz tvoju kosu,
vezani za minut-dva
ostajemo u tom zanosu,
dok mesecina skriva nas...
Al' ovoga casa sve je prekinuto,
ljubav je opet zapisala kraj.
zvijezde mi se podrugljivo smiju,
i priroda vidi moj bol,zanesenost njime...
grubo napravljena rano,ima li povratka natrag,
patnjo,tiha tamo,reci mi gdje cu biti sjutra,
cetri zida grade samocu,
i tisina...i tisina
da bar muva proleti kroz sobu,
jer je praznina...velika supljina.
roletna spustena je do pola,
al' je tmina,ipak je tmina...
i zelim da cujem bar kazaljke sata,
al' vrijeme stoji od onog dana.
gnev u mislima radja se,
protiv njega ne bori se,
zastavu spustam,ona vise ne vijori se...
pobjedila je sudbina,sad mislm,
al' kasno je,
jer vrijeme zauvjek stalo je.


evo i nesto manje-vise ljubavno

da ti objasnim adine zasto su mi crni stihovi,vako: inspiraciju nadjem u licjemernim,dvolicnim i sl. ljudima kao i u mracnim stranama zivota...ne znam dal me razumijes

i jos malo,ovog puta bez naslova


prazni ljudi - moji saputnici
redjam figure na ravnoj povrsini
knjige sto fale im listovi
izgubljena nadanja.
mocvara je iza,pored su tepisi,
sta nas sve ceka u paklenoj sudbini.
gdje rastu djeca sto svijet ih nanosi?
prati nas oblak prasine,
sto vjetar ga dize.
sve danas sa razlogom postoji
klupa u skolskom dvoristu,
e tu su nazidane radosti.
mlada lica - pogrbljena sova.
nocna ptico - leta davnih
sjecas li se onih mjesta,
raskosnih pustosi,
gdje kaktus raste,
trnovi izobliceni.
ja,ti,mi smo ljudi izgubljeni,
skrivamo se iza vremena prolaznosti.

kokosov orah,
stalna pretnja,
volja za zivotom
uz cesta padanja
zar nam je srce stradalo
od pretjeranog nadanja?
trazim nesto cemu ime ne znam
izgled, pojavu, boju, broj...
rumena lica, niski ljudi,
monotonija,price urezane u ploci,
daleki, al' izgubljeni,
bivsi su i ostavljeni.
gdje se traze stvari,
sto izgubis ih,
ljudi,sto vise nema ih.
zakljucana u svojoj sudbini
mozda trazim nesto sto odavno ne postoji.

moju mladost zakopava starost,
traganje pusto,vjecita zalost,
zakoraci,okreni se bar malo
zivotni vijek je kratak
da bi se sramotio stalno.
nagradi andjela proslosti
i idi dalje korake produzi,
ne boj se.
slavne bitke na pocetku
pobedom osudi,
i raduj se jos malo.
ne prospavane noci
zbog ranih jada,
noci natopljene hladnim vinom,
sjecaj se tih noci
kao svojih slabosti,
a od danas preko njih gazi
sa puno hrabosti.
ti najljepsi si,
onda kad zaljubljen si.
voli,makar i cvijet,
budi zaljubljen u svijet,
sanjaj budne snove
zivi u svijetu mladosti,
udalji se od svijeta gadosti,
svoje greske s ponosom
iza sebe ostavljaj
smij se s razlogom,
najvise tuge nosi zivot usamljeni.

u ljubav jos uvijek vjerujem

prazne case na stolu
hartija ne ispisana,
pola stola pod oblakom prasine je,
iako si mi rekao ostavljam te
ja u ljubav jos uvjek vjerujem.

po tragovima tvojim gazim
i brisem tvoje stope,
pokusavam da te prebolim
sa srcem stalno borim se.

sumi jesenje lisce
na tugu podsjeca me.
vodim tesku bitku sa sobom
jer jos uvijek volim te.

gledam u nebeske praznine
tad u mislima odjekuje tvoje ime.
nemiru srebrne zore,
ti,pobjednice sivih dana,
gdje je pobjegla ljubav
sto tinjala je u nama.
moja patnja nije bol,ona ljubav je.
mada iznevjerile su me mnoge osobe,
zemlja sve hladnija mi postaje,
udaljujem se od svijeta pobjede,
ali u ljubav jos uvijek vjerujem.

zar nikakv kom,jeste li to ostali bez teksta? e imate puno pravo ako vam se nesvidjaju pjesme da kazete da su sranje...ja se neljutim

dobri su podsjećaju malo na tekstove ritma nereda i kraljvskog apartmana mnogo bolji što ja smislim


moj
od druga do druga u mrkloj noći
raznjeo sam se bombon
a ti si rekla da to nećumoći
i sada se udavi u rjekama suzaaaaa

jer si postala devojka u crnom
toćeš biti i ostati
devojka u crnom to si sada te

ti nisi kurva za ulićne pse
ti shvataš da njega nema
ustaješ i odlaziš
DJEVOKA U CRNO TO SI POSTALA I TOĆEŠ OSTATI

Promijeni u mala slova ili brisem post..

ovaj,malo ste me zbunili

šta te ima tu zbunit ja piskaro nešto i haris reko da prepravim u mala slova ša te tu ima zbunit

pardon adine ok,stihovi su ti hmm

Aj ok i što smo se bili pisali sa Haretom pisalismo nevjerujem da će doć do nove godine

nema hara,ali cim dodje on ce sve ove postove da ispremesta

znaći 2010

putnik je napisao/la:

ovaj,malo ste me zbunili

Adin ti inače ima psihički poremećaj.. Malo je suicidan i paranoičan, ali mu nemoj zamjeriti.

i ovo piso sa mog kompa i raspravio sam to ovdje dok je bio i doće ponovo sutra da piše

e nasta je spao hare

jest vala

dje si adine...a ipak mi ga zao sto sve covjek prezivljava zbog ocjena